Džomić, paroh SPC: Žrtva ili prijetnja Crnoj Gori?

Velibor Džomić tihuje: Je li bolje da sam među progonjenim ili progoniteljima?

Velibor Džomić tihuje: Je li bolje da sam među progonjenim ili progoniteljima?

MUP, koji jeste vlast, već dugo pokušava Džomića izgurati iz Crne Gore. No Džomić je u Crnoj Gori do sada ostao jer mu je to svojim presudama omogućio Upravni sud, koji takođe jeste vlast. Upravni sud je ponovo, valjda po dvjestopedesetipeti put odlučio u Džomićevu korist i donio privremenu mjeru kojom mu omogućava povratak u Crnu Goru. MUP mu ipak ne dozvoljava da u zemlju ponovo uđe

Ponekad se čini da na cijelome svijetu niko ne želi ništa, osim da postane žrtva.

Istinske žrtve mora da su u čudu. Jer one znaju da biti žrtva znači biti povrijeđen, biti u bolu, znači uzalud čekati na pravdu, jedini lijepak koji svijet smrskan u paramparčad može ponovo uvezati u jednu – nikada više istu kao prije, no ipak. jednu – cjelinu. Zašto bi onda, mora da se pitaju žrtve, svi najednom željeli biti žrtva?

Jer svi naokolo su ugroženi i svi su žrtve. Svima nešto fali i neko im nešto uskraćuje. Manekeni-žrtve zaglušili su i nevidljivim učinili istinske žrtve. Kojima niko više i ne vjeruje da su žrtve.

Istinske žrtve

Jer istinske su žrtve nekako odveć tihe, povučene u svom bolu. Istinske su žrtve nekako nedovoljno ekspresivne, nedovoljno uvjerljive.

Nedavno smo saznali da je Srpska pravoslavna crkva žrtva u Crnoj Gori. I da crnogorska vlast proganja sveštenstvo te crkve. Zašto: zato što je MUP iz Crne Gore prognao sveštenika Velibora Džomića. Iz SPC su tim povodom saopštili da je crkva izdržala i progon većih sila no što je crnogorska vlast.

MUP, koji jeste vlast, već dugo pokušava Džomića izgurati iz Crne Gore. No Džomić je u Crnoj Gori do sada ostao jer mu je to svojim presudama omogućio Upravni sud, koji takođe jeste vlast. Upravni sud je ponovo, valjda po dvjestopedesetipeti put odlučio u Džomićevu korist i donio privremenu mjeru kojom mu omogućava povratak u Crnu Goru. MUP mu ipak ne dozvoljava da u zemlju ponovo uđe.

“MUP će poštovati član osam, stav jedan, tačka pet Zakona o strancima koji propisuje da se strancu neće dozvoliti ulazak u Crnu Goru ako to zahtijevaju razlozi nacionalne bezbjednosti. Agencija za nacionalnu bezbjednost je početkom ove nedjelje dostavila akt u kojem navodi da ostaje pri mišljenju koje je i ranije dostavljala MUP-u, a to je da predstavlja prijetnju po nacionalnu bezbjednost”, kaže se u saopštenju policije.

Agencija za nacionalnu bezbjednost, dakle, smatra da je Velibor Džomić „prijetnja po nacionalnu bezbjednost“.

Ali, čekajte malo… Velibor Džomić je, sve sa oznakom „opasnost za državu“, nedavno dobio posao na Fakultetu za državne i evropske studije u Podgorici. On tu studentima prenosi svoje znanje iz predmeta Razvoj i organizacija države i uvod u pravo te Savremeni politički sistemi. Čovjek koga ANB sumnjiči za anti-državno djelovanje predaje “razvoj i organizaciju države”.

Sveštenik, dakle, predaje “savremene” političke sisteme. Džomić je, dakle, stradao tako što ga je postavilo za profesora. Ako ga budu zlostavljali još malo, i on ne klone duhom, mogao bi dogurati i do rektora Univerziteta Crne Gore. Čudo je što živ čovjek može istrpiti.

Druga dimenzija

Crna Gora je, zaključimo, ili:

a) super-liberalna država, po građanskim i političkim slobodama daleko ispred najrazvijenijih demokratija (može li neko zamisliti da islamski sveštenik koga CIA proglasi „opasnošću za nacionalnu bezbjednost“ dobije katedru Jejlu?), država  u kojoj savršeno funkcioniše podjela vlasti i čiji su sudovi potpuno oslobođeni pritiska MUP-a i obavještajne službe, a Univerzitet toliko otvoren da angažuje i ljude koje ANB tretira kao opasnost i neprijatelje, ili je Crna Gora, možda

b) sprdnja od države, u kojoj se članice vladajuće koalicije preko poluga vlasti u svojim rukama natežu oko Džomića, a ovaj dobro pazi da se umili jednima (DPS-u) napadajući isključivo druge (SDP), održavajući pritom, ako je vjerovati onome što se može pročitati u medijima, bliske veze sa opskurnim tipovima koji, vele neki, funkcionišu kao vlada u dubokoj sijenci Đukanovićeve partije.

Odluka o protjerivanju Džomića nije nikakav dokaz da je „sistem počeo da funkcioniše“, nikakav „trijumf pravne države“, nikakav znak da je vlast odlučila da stane na kraj samovolji SPC u Crnoj Gori. Ova država nije u stanju riješiti ni problem krava u Ulcinju i Sutomoru (krda krava špartaju takozvanom „Jadranskom magistralom“, mještani prijete da će se samoorganizovati i pobiti stoku, poslanici u Skupštini opštine slikaju se kraj životinja uz napomenu da su umalo poginuli u sudaru i apeluju na nadležne (na sebe?) da učine nešto i problem riješe) a kamoli problem crkve koja nikada nije krila da želi vidjeti kraj države.

I u tome će crkva, ako mene pitate, i uspjeti. Slučaj Džomić ne svjedoči o snazi, nego o jadu države Crne Gore.

Postoji još jedna dimenzija u čitavoj priči, nipošto najmanje važna.

Ako je Džomić, koji godinama živi u Crnoj Gori, učinio nešto što je prijetnja „nacionalnoj bezbjednosti“, zašto Džomić nije procesuiran?

Džomić je, nije se teško prisjetiti, jurišao na Skupštinu, sve pjevajući „Spremte se, spremte, četnici“. Nije li i jedan od opozicionih lidera, Predrag Bulatović, svoje pristalice svojevremeno poveo na zgradu Vlade i umalo izazvao građanski rat u Crnoj Gori?

Pa eno Bulatovića danas u, ni manje ni više, skupštinskom Odboru za bezbjednost i odbranu. Što nas navodi na pitanje: je li u Crnoj Gori uslov da se kao poslanik i profesor baviš pitanjima bezbjednosti i organizacije države to da najprije spališ neku od institucija države?

Sredstvo represije

Na kraju, da budem posve jasan. Teško mi je zamisliti nekoga ko mi je politički dalje od Velibora Džomića. To međutim ne smije zamagliti činjenicu da je problematičan princip po kojem se na osnovu bezbjednosne procjene bez obrazloženja bilo ko izbacuje iz zemlje. Jer se taj princip lako može iskoristiti kao sredstvo represije protiv političkih protivnika.

Ako se nekome taj princip dopada, morao bi biti svjestan da bi sutra neka druga vlast na osnovu istog tog principa nepoželjnim i neprijateljem mogla proglasiti – njega.

  1. Napišite komentar

VAŠ KOMENTAR:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s