Exarchia – prostor boema, kulture, suživota, revolucije i kucajuće srce europskog otpora

Grčka, zemlja koja je prva pogođena velikom europskom ekonomskom krizom, može nam jako puno toga reći o našoj bliskoj budućnosti ukoliko se situacija ne počne popravljati, a naznake za takvo što baš i nema. Grčka, najteže pogođena krizom koju svi osjećamo, ujedno je i zemlja u kojoj tinja najveći otpor – nigdje u Europi nisu zabilježeni toliki prosvjedi protiv neugodne stvarnosti koliko u Ateni.

Grci su početkom ove godine izabrali novu Vladu, ljevičarsku SYRIZA-u koja je obećala da će stati na kraj ekstremnim mjerama štednje koje su osiromašile cijeli narod. Koliko će oni u tome biti uspješni, tek će se vidjeti. No, dok napeta situacija i dalje traje, Atena je i dalje epicentar pobune, ali ako je Atena centar onda je jedna njena gradska četvrt srce te pobune – gradska četvrt Exarchia (čita se “Eksarhija”).

Exarchia, gradska četvrt u koju policija ne ulazi

Što je Exarchia? Gdje uopće početi ako zaista želimo razumjeti ovaj fenomen, unikatan u cijeloj Europi? Kako i rekosmo, riječ je o gradskoj četvrti – nalazi se u samom centru grada. Ima oko 22,000 stanovnika te se prostire na površini od 9 km2.

Što je toliko specifično kod atenske gradske četvrti Exarchia? Sve. To je gradska četvrt kakvu nećete naći u centru niti jedne druge europske metropole. Po ulasku u nju vjerojatno ćete primijetiti veći broj pripadnika policije, možda budu i u punoj interventnoj opremi. No, sresti ćete ih na samom ulazu u Exarchiu, ne i unutar nje. Policija ovdje ne ulazi, a sudeći prema upozorenjima stranih ambasada, ne bi trebao ni bilo tko drugi.

Zašto? Što se krije unutra? Tko živi unutra? Uđimo i provjerimo…
Gradska četvrt Exarchia, tlocrtGradska četvrt Exarchia, lokacija na karti AtenePrva stvar koju primjećujemo je da na zidovima ulica gotovo da više i nema slobodnog prostora. Sve je ispisano, sve je iscrtano. Od umjetnosti do revolucije i natrag – svi zidovi su prekrivenih anarhističkim, socijalističkim i anti-kapitalističkim sloganima, porukama, pozivima na otpor i pobjedu revolucije.
Ovo je srce grčke pobune, a možda i europske pobune. Ovo je “dom” anarhista, internacionalista, umjetnika, pjesnika, boema, revolucionara i svih drugih ljevičarskih anti-sistemskih i slobodarskih elemenata koje možete zamisliti.

Ovo je mikro-svijet, država unutar država, “oslobođeni” prostor, ovdje su neka pitanja bitnija nego drugdje, ovdje se raspravlja, smišlja i sanjari o boljoj budućnosti i oslobođenju potlačenih, ovo je prva fronta otpora – ovo je Exarchia.

Svakodnevnica u centru otpora

Nije ni čudo da policija ostaje na ulazu i ne usudi se kročiti unutra. Ovo nije neki “malo veći skvot”, ovo je posve funkcionalna zajednica, prostor na kojem ćemo pronaći sve ono što možemo očekivati i u svakoj drugoj gradskoj četvrti – dućane, kafiće, restorane, pokoji hotel, škole, fakultete… No, ipak je drugačije, poprilično drugačije. Ovdje nema simbola korporativizma, simbola eksploatacije radničke klase – nema McDonald’s fast foodova, nema Starbucksa, kao ni drugih prepoznatljivih objekata koji “krase” sve druge atenske gradske četvrti.

Cijene su pristupačnije nego drugdje u Ateni, naći ćemo tu sve što nam treba, ali teško da ćemo naći u bilo kojem dućanu čitač kartice – Visa, American Express, Master Card i druga “plastika” ovdje malo vrijedi.
Zaboravimo na ranija upozorenja onih koji u Exarchii vide opasno srce otpora (jer ono ovdje zaista i jest) – opasnosti neke ovdje nema. Nitko nikoga ne gleda “čudno” (što se ne može reći za ostatak Atene). Atmosfera je iznimno pozitivna, vibrira životom, oko nas se na raznim mjestima odvija robna razmjena – proizvodi, usluge, odjeća… Dućani su također otvoreni, za razliku od ostatka Atene koja krizom pogođena ostavlja jedan poprilično neugodan dojam.

U susjedstvu, na gradskom trgu Omonia, kada Vas detekiraju kao stranca će Vam nuditi sve, od novih mobitela do kokaina. Omonia je prepuna očajnika koji na cesti mole za novac ili hranu. U Exarchii, svega nekoliko metara dalje, to više nije slučaj.

Da, svi ti grafiti i sva te ekspresivna atmosfera slobode može djelovati intimidirajuće, ali ovo nije mjesto na kojem se gomila strah i beznađe. Ovo je prostor čiste suprotnosti, ovo je prostor na kojem se duh zajedništva itekako njeguje.

Anarhistički bastion

Što ako se nešto desi i potrebna je policija? Teško je reći, ali ozračje ostavlja dojam da će stvar biti riješena i bez intervencije autoriteta. Ulazak policije ovdje vjerojatno bi doveo do malog građanskog rata. Ovdje je animozitet prema represivnoj vlasti toliko snažan da neopisivo zbija redove.

Nova i živa (sub)kultura stvara se u gradskoj četvrti Exarchia, stvara se na ruševinama grčke ekonomije. Kako pak funkcionira ekonomija unutar Exarchie? Malo tko zna, vjerojatno ni grčke vlasti ne znaju po kojem modelu živi ovaj mikro-svijet, no živi i mora se reći da je fascinantan.

No, da ne bi bilo zabune – ovo nije nekakav “hipijevski” raj u kojem ljudi isparavaju na lakim i težim drogama i bježe od stvarnosti. Ovo je ipak dom radikalne, najradikalnije, ljevice, a njoj je stvarnost uvijek bila iznimno draga, što sirovija tim bolje.

Da, stranac se po ulasku u ovaj svijet zaista osjeća siguran i ne stječe se dojam da se na ovom prostoru dešava nekakvo nasilje. No, Exarchia je u stanju pružiti iznimno veliku dozu nasilja, kada zatreba. Ovo je utočište najžešćih anarhističkih skupina koje će se boriti svim sredstvima protiv vladajućeg sistema.
Obrana gradske četvrti od upada autoritetaTrg Syntagma, glavni atenski trg na kojem se nalazi i zgrada parlamenta, nalazi se svega nekoliko minuta odavde. U trenucima političkog otpora iz pravca Exarchie izroniti će ovi mladi ljudi naoružani idealima, ali ne samo idealima. Pokrivenih lica juriti će prema policijskim kordonima kao da im život o tome ovisi.

No, kako je sve nestalo? Sva ta akumulacija otpora nije se mogla desiti preko noći. Da bismo znali zašto je Exarchia danas ono što jest, moramo se vratiti malo u povijest.

Povijest diktature i otpora

1952. Grčka stupa u NATO pakt i 10-ak godina predvođena je desničarskim strankama dok u isto vrijeme jača američki utjecaj u zemlji. No, kasnijih godina sve su snažniji politički liberali što je mnoge od onih koji su Grčku kontrolirali izvana poprilično zabrinulo.

Svega nekoliko tjedana prije održavanja izbora, 21. travnja 1967, skupina desničarskih vojnih oficira preuzela je vlast vojnim udarom. U općoj konfuziji vlast je brzo preuzeta – tenkovi su strateški razmješteni u Ateni i preuzeta je kontrola nad gradom. U isto vrijeme u grad je poslana jedinica koja je uhapsila vodeće političare, istaknute ličnosti i obične građane za koje se sumnjalo da su ljevičarski orijentirani. Unaprijed su bile pripremljene “liste” s popisom imena ljudi koje treba uhititi – ukupno je uhićeno preko 10,000 ljudi.
Pripadnici vojne hunteDo jutra idućeg dana “pukovnici” su držali vlast nad cijelom zemljom, a svi vodeći političari bili su uhićeni. U točno 06:00 po lokalnom vremenu jedan od vodećih pučista, pukovnik Georgios Papadopoulos (postaje prvi vođa vojne hunte nakon preuzimanja vlasti), objavio je grčkom narodu kako se “ukida 11 članaka grčkog Ustava”. Kao jedna posljedica ukidanja članaka Ustava je novi režim u kojem se svakoga može uhititi bez ikakve optužbe te ga privesti pred vojni sud.

Vladavine hunte

Pukovnici su svoj državni udar voljeli nazivati “Revolucija koja je spasila naciju”. Kao službeno opravdanje za preuzimanje vlasti naveli su “komunističku urotu” te kako su se komunistički elementi uvukli u “sve pore društva” – od akademije, birokracije, vojske do medija. Zvuči poznato? Naravno, “argumenti” krajnje desnice uvijek su bili i ostali isti, tako da i danas u mnogim zemljama slušamo priče o “crvenima”.

Georgios Papadopoulos, prvi vođa vojne hunteKompletna ideologija vojne hunte zasnivala se uvelike na anti-komunizmu, ali i na sloganima poput “Grčka grčkim kršćanima”. Uvedena je radikalna promjena u društvo – s radio stanica kontinuirano je puštana vojna glazba s tek sporadičnim “instrukcijama” koje su stizale od hunte, a uvijek su započinjale riječima “Mi odlučujemo i mi naređujemo”.

Grčka je postala policijska država, a tisuće zatvorenika utamničeni su na dalekim grčkim otocima. Članci Ustava koji garantiraju slobodu govora i slobodu medija odmah su ukinuti. Dokumentirana su brojna odvratna mučenja od strane policije, uključujući čupanje noktiju i kose, skakanje po ljudima, seksualno zlostavljanje raznim predmetima – dokumentirani su i strašni primjeri torture gdje su privedenima gurali šmrk za vodu u analni otvor te nakon toga puštali vodu pod visokim pritiskom.Najgori oblici jedne fašističke vladavine bili su stvarnost za grčki narod. Pravo okupljanja i prosvjedovanja u potpunosti je zabranjeno. Svatko je mogao biti proglašen komunistom ili anarhistom što je izazivalo veliku atmosferu straha u društvu. Teška diktatura pod Papadopoulosom postala je još brutalnija kada je kontrolu preuzeo brigadir Dimitrios Ioannidis, šef omražene vojne policije.

Potpuni nadzor svih stanovnika također je bila svakodnevnica za vrijeme vladavine desničarske vojne hunte.Tenkovi na ulicama Atene, 21. travanj 1967.

Herojski ustanak na fakultetu politehnike u Ateni 1973.

U ovoj brutalnoj diktaturi i apsolutnoj policijskoj državi, jedan događaj ostati će zapamćen po herojskom otporu – ustanak na politehničkom fakultetu u Ateni, fakultetu koji se nalazio upravo u gradskoj četvrti koja i jest tema ovog teksta.

Studenti su bili pod represijom od početka vlasti hunte. Studentski izbori na sveučilištima su zabranjeni, a svaki student mogao je biti optužen za “subverzivno djelovanje” što bi rezultiralo prisilnim izvlačenjem s fakulteta i novačenjem u vojsku.

14. studenoga 1973. studenti na politehničkom fakultetu u Ateni (Polytechneion) zabarikadirali su se i stupili u štrajk. Bez sumnje uzor su im bila i događanja koja su obilježila svibanj 1968. u Parizu. Zabarikadirani u zgradu uspjeli su čak složiti radio stanicu od laboratorijske opreme te su od tamo emitirali svoju poruku: “Ovo je Polytechneion! Narode Grčke, Polytechneion je barjak naše i vaše borbe, našeg zajedničkog otpora protiv diktature u borbi za demokraciju!”.

Uskoro su se tisuće radnika i studenata počele okupljati ispred zgrade fakulteta podržavajući ih prosvjedom solidarnosti.

U noći 17-og studenog 1973., tri dana nakon početka studentske blokade, vojna hunta kreće u gušenje studenata. Svjetla diljem Atene se gase, hunta isključuje struju i javnu rasvjetu, jedino svjetlo koje dopire je politehnika gdje su studenti upalili generatore.
Oko 3 sata u noći pred zgradu politehnike stiže tenk, model AMX 30, te probija ulazna vrata fakulteta. Snimka koju je tajno napravio jedan nizozemski novinar prikazuje tenk kako ruši vanjsku čeličnu ogradu na kojoj stoje studenti. Tenk ih gazi, ubija na licu mjesta, ali ovim odvratnim činom vojna hunta je presudila i sama sebi. Ovo je masakr kojeg grčki narod više neće moći progutati.Tenk snimljen u noći napada na politehniku, trenutak prije probijanja ulaznih vrataZabilježena je i audio snimka te noći u kojoj glas mladića preklinje vojnike da odbace naredbe i da ne napadaju “braću”. Emotivni vrhunac dolazi nekoliko trenutaka kasnije kada isti glas počinje recitirati nacionalnu himnu, sve dok tenk nije ušao na prostor fakulteta, prijenos se tada prekida.

Tek nakon pada vojne hunte povela se istraga i suđenje za napad na politehniku. Prema hunti, ubijeno je 23 studenta, drugi izvještaji govore o 83 mrtva te oko 1,000 ranjenih. Ova tema i danas je jedna od najosjetljivijih u grčkom društvu.

Režim Papadopoulosa mijenja režim Ioannidisa i konačan pad
Vođa hunte, Georgios Papadopoulos, očito strahujući kako bi masakr u Ateni mogao dovesti do novih ustanaka protiv njihove vlasti, krenuo je nakon toga s postepenom liberalizacijom vlasti. To se pak nikako nije dopadalo Dimitriosu Ioannidisu, zapovjedniku vojne policije i čovjeku kojega su mnogi nazivali “nevidljivim diktatorom” jer se dugo vremena znalo kako upravo on vodi glavnu riječ “iz sjene”. Ioannidis je svrgnuo Papadopoulosa i ponovno vratio strogi režim potpune policijske države.

Dimitrios Ioannidis, drugi vođa hunte, svrgnuo PapadopoulosaPod Ioannidisom represija još se i povećala, a on je uskoro krenuo s implementacijom ekspanzionističke politike organiziravši vojni udar na Cipru protiv demokratski izabranog predsjednika Makariosa III. Ioannidisov udar na Cipar nije uspio, a taj događaj je pak pokrenuo tursku invaziju i okupaciju sjevernog Cipra. Ovo je bio veliki udarac za Ioannidisa, ali i cijelu njegovu huntu koja se nakon ovog događaja jednostavno raspala.

Odmah nakon raspada hunte formirana je vlada nacionalnog jedinstvena na čelu s bivšim premijerom Konstantinosom Karamanlisom. Karamanlis je legalizirao ranije zabranjenu Komunističku Partiju (KKE) i formirao novu stranku pod nazivom Nova Demokracija koja i osvaja izbore 1974.

Demokracija se vraća, ali Exarchia ostaje

Unatoč činjenici da je 1974. završena strahovlada vojne hunte, mnogi neće tek tako zaboraviti taj period kao ni razloge zbog kojih se takav period mogao i desiti. Kao trajna linija otpora ostati će grčki anarhistički pokret koji se neće razvodniti niti asmilirati čak ni danas kada Grčka ima “najlijeviju” vlast u svojoj demokratskoj povijesti.

No, situacija u Grčkoj jako je daleko od idealne. Zemlja se upravo nalazi na rubu bankrota i dok cijela Europa zbog toga strahuje, možda upravo centralna atenska gradska četvrt Exarchia može pokazati bolji put, tj. drugačiji put.

Na anarhističke ideale uvijek se gledalo kao na krajnje radikalnu političku ideju. No, vremena jesu radikalna, radikalno je i siromaštvo, kao i grčka nezaposlenost i njen vanjski dug. Sve su to čimbenici zbog kojih bi mjesta poput Exarchie u narednom periodu mogla biti iznimno važna.
“Budućnost još nije napisana” – jedan od slogana sa zidova Exarchie možda i najbolje opisuje postojeće stanje u Grčkoj, ali i u Europi

  1. Napišite komentar

VAŠ KOMENTAR:

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s