Slavko Perović: “Nećete naći niđe nikoga, sem Srbina, koji slavi strahotan poraz i o njemu priča s ponosom, kao da je bila – pobjeda, i sa takvim tonom i navodnim zanosom”

Izvor: Blog Slavka Perovica

Jedna od najfalsifikovanijih istorija na evropskom kontinentu, tu, u srcu Mediterana, istorija je slavnog crnogorskog naroda. Svi falsifikati prema Crnoj Gori,  jurnuli su iz Beograda,( Crnogorci su ga zvali Biograd, onako kako treba i kakav je njihov sveti jezik), tačno od početka sticanja nezavisnosti Srbije (Garašanin 1844-ta),  i razsamarivanja turskog samara – sramotnog srpkog robovanja pod Turcima od punih pet vjekova!

Nema naroda na svijet,  koji se, nad ovim stravičnim podatkom, ne bi zastidio, ali je u Srbiji, i kod takozvanih crnogorskih Srba, izmišljenih u Crnoj Gori od strane velikosrpskih agenata kojima je bila zasuta, ropstvo – ponos! Niđe, na svijetu bijelome, vi nećete čuti pripadnika ni jednog jedinog naroda koji je bio pokoren, i postao rob, da ti, udarajući se ponosno šakom u prsa, u lice krikne: mi smo robovali petsto godina! Nema naroda koji slavi svoju izgubljenu, a kapitalnu bitku – kosovsku, nema tuge ni tugovanja…Umjesto da je obilježavanje Vidovdana, za sve Srbe na svijetu bijelome, dan tuge, dan žalosti, dan sjećanja na  strašan poraz, dan crnine, dan suza…ne, on je: dan sreće, dan radosti, dan bahanalija, dan pića i pjanstva, dan droge, dan harmonike, dan truba i pleh muzike, dan doboša, dan trbušnog plesa, golih ženskih, dan narodnih kola, dan kneza Lazara i svih izginulih koji su se u nebo vinuli, dan srpkog naroda“ nebeskog“! I sve tako: laž,laž,laž na laž, jer je ona, kao takva, sama suština mračne Garašanin – Petrar – Aleksandar – Pašić – Ćosić – Milošević – Đukanovićeve velikosrpske ideje, lažne istorije koju je produkovala, trovanja lažima samog srpskog i crnogorskog naroda,  njene politike i njenih suludnih ratova, koji su omrčili sve bližnje im narode  na Balkanu, a nakon turske okupacije, što je jezivo, to je postao najsnažniji i jedan jedini smjer u Srbiji, sadržaj koji se iz velikosrpskog kotla  namjerno prelio  u Crnu Goru, a o takozvanoj Republici Srpskoj da i ne pričam. Nećete naći niđe nikoga, sem Srbina, koji slavi strahotan poraz i o njemu priča s ponosom, kao da je bila – pobjeda,  i sa takvim tonom i navodnim zanosom…Strašno!

U to zlo i zlokobno velikosrpsko pakovanje, uvijena je i Crna Gora kojoj je nametnuta teška laž kako su Crnogorci Srbi, koji su se u Crnu Goru, bježeći nakon kosovskog poraza, doselili u praznu Crnu Goru, i u njoj se nastanili. Na žalost tešku, i crnogorsku kob, ovoj laži,  koju mu je podmetnuo teški velikosrbin i navodni njegov učitelj (hahahahahaha, Njegoša neko da uči nečemu? Hahahahaha) Simo Milutinović Sarajlija, podlegao je i Njegoš u „Gorskom vijencu“ (obratimo pažnju, ne zove se „Planinski vijenac“, jer su za ondašnje Crnogorce planine bile – gore! Odatle su imena: Goran i Gorana! A danas su crnogorske planine: Miloacoana Đukanović!). Velikosrbi su je dočekali na volej, da bi je servirali kao „istinu“ Crnoj Gori, jer, eto zaboga, i vladika kaže da smo Srbi, a istina je samo jedna: do Njegoša, nikome i nikad, u Crnoj Gori, nije pala ni na pamet ovako gnusna laž, sa kojom su Crnogorci –Vlasi-Morlaci-Iliri, pretapani u – Srbe!

Da je laž doseljenja srpske vlastele, junaka i naropda srpskog u Crnu Goru istina, zašto bi Srbi dozvolili sebi da izgube narodno ime Srbi, i da se prozovu Crnogorcima? Kako bi bilo moguće, da do 1838-me,doseljeni  Srbi uopšte pojma nemaju o Sv. Savi? Zašto Crnu Goru nijesu  preimenovali u, na primjer – Novu Srbiju? Ili – Lazarevu Srbiju? Zašto bi govorili ijekavski i imali ona četiri glasa kojih u srskom jeziku nema? Zašto bi pravoslavne crkve u Crnoj Gori, bile bez likova loze Nemanjića koji su, ama svi do jednoga, proglašeni za svece SPC, počev od Nemanje koji je postao Sv. Simeon? Đe se izgubi srpska vlastela u Crnoj Gori? Đe nestade? Đe su im grobovi i grbovi na njima? Đe im je potomstvo? Đe su im knjige, a đe Biblije? Đe su im zamkovi i feudi po Crnoj Gori? Kako je moguće da feudalizam ne nastaviše i u Crnoj Gori? Zašto je potrebno Amfilohiju da svodove i zidove crnogorskih manastira „slika“ lozom Nemanjića, kad ih u Crnoj Gori, poslije sloma njihovog, nikad više bilo nije? Što radi Amfilohije, teški velikosrbin iz Morače? Falsifikuje javno! Buni li se ko? Niko! Što to znači? Odgovor je jeziv, ali lak: to znači da Crnogoraca više – nema, i tačka! Što su uradili? Prodali su se, odnosno – „snašli“!

O činjenici da je crnogorska vojska pružila stratešku odstupnicu  razbijenoj srpskoj vojsci u bježanju,(1915-16-ta) velikosrpska istorija ćuti, a kad progovori – laže!

Beograd je grad pun spomenika, ali đe je veličanstveni spomenik zahvalnosti crnogorskoj vojsci, crnogorskom oružju, crnogorskoj zastavi,kruni, kraljevini, crnogorskim junacima, crnogorskim vojskovođama, Kralju Nikoli i Kraljici Mileni? Nema ih, da đaoljega, ali za mene ta istina da ih nema, nije muk, nego jasna poruka:  koga je spasila Crna Gora, ubijajući samu sebe? Spasila je svoje ubice: Kralja Petra, regenta – kralja Aleksandra, Nikolu Pašića,  pukovnika Petra Pešića, vojsku srpsku, vladu srpsku, narodnu skupštinu srpsku, spasila je Crna Gora 150 000 Srba, a time i Srbiju! Kroz Crnu Goru se povuklo  90 000 Srba, a preko Prokletija 40 000. Tokom bježanije izginulo je 250 000 Srba koji su umirali od gladi, žeđi, zime, ali su se i masovno predavali Austrougarima. Kako velikosrpska istorija zove ove događaje? Ovako: povlačenje preko Prokletija, ili :preko Albanije! Crna Gora se – ne pominje!

Kad je Crna Gora okupirana od strane Srbije, i nasilno proglašeno „prisajedinjenje“- ovo treba prevesti kao: otimanje Crne Gore i njeno stavljanje u korpus srpske teritorije, nakon 1918-te je zavladao muk o junačkoj, viteškoj i antičkoj ulozi Crne Gore, u spasavanju Srbije. Ni pomena nije bilo o pobjedonosnima akcijama crnogorske vojske, a tek reda radi plasirana je još jedna teška laž: mojkovačka bitka je bila proglašena kao odstupnica srpskoj vojsci! Laž! Mojkovačka bitka je bila veličanstvena pobjeda crnogorske vojske, ali je punih deset dana prije nje, sva srpska vojska bila već povučena, pa čemu onda bitka? Odgovor je samo jedan: da bi se spriječilo, kao jedino logično i neophodno, povlačenje crnogorske vojske sa Kraljem Nikolom! Ko je sve ovo uradio? Veleizdajnik nad veleizdajnicima – serdar Janko Vukotić! I ne bijaše – sam. . .